Članak objavljen u Blic-u me je po ko zna koji put primorao da se zapitam o svojoj budućnosti.
Što bi rekli neki sledi copy/paste ovog članka, a posle njega ću izneti svoja razmišljanja.
Prema istraživanju „Galupa“, u Srbiji čak 57 % stanovništva starosti između 25 i 34 godine živi sa roditeljima. Tu je ipak najlepše jer je sve besplatno i lagodno.
Na taj način ostaje više vremena, ali i novca za provod - konstatuje se u tekstu objavljenom na portalu „Dojče vele“.
Psiholog Žarko Trebješanin smatra da su preduslovi za odluku o osamostaljivanju ekonomska nezavisnost i jaka emotivna veza. Ukoliko tih pretpostavki, nema većina tridesetogodišnjaka u Srbiji se neće odlučiti da započne samostalan život.
„Još je Dostojevski u jednom svom romanu napisao: ‘Čovek bez svog stana je čovek bez sopstvene psihologije’. Mi bismo danas rekli - bez svog identiteta. Te osobe gube i samopoštovanje, a ono je veoma bitno. Nije dovoljno da čovek bude samo profesionalno i društveno uspešan. Ako zavisi od dobre volje drugih ljudi, čak i kad su to njegovi roditelji, to ga gura u jednu pomalo infantilnu situaciju - da sa 30 ili 40 godina i dalje živi kao ‘podstanar’“, izjavio je Trebješanin.
Kulturolog Zorica Tomić upozorava da „račun devedesetih stiže na naplatu“. Društveni sistem je poremećen, a porodica kao institucija pretrpela žestoke udarce. Mladi imaju pogrešan doživljaj realnosti.
Samo najhrabrijima i najupornijima. "Najjači opstaju, a najpametniji napreduju!"
« | Novembar 2009 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |