Priče i problemi iz Srbije

Kod mame i tate najlagodnije
2009/11/20,21:53

Članak objavljen u Blic-u me je po ko zna koji put primorao da se zapitam o svojoj budućnosti.
Što bi rekli neki sledi copy/paste ovog članka, a posle njega ću izneti svoja razmišljanja.

         Prema istraživanju „Galupa“, u Srbiji čak 57 % stanovništva starosti između 25 i 34 godine živi sa roditeljima. Tu je ipak najlepše jer je sve besplatno i lagodno.
Na taj način ostaje više vremena, ali i novca za provod - konstatuje se u tekstu objavljenom na portalu „Dojče vele“.

Psiholog Žarko Trebješanin smatra da su preduslovi za odluku o osamostaljivanju ekonomska nezavisnost i jaka emotivna veza. Ukoliko tih pretpostavki, nema većina tridesetogodišnjaka u Srbiji se neće odlučiti da započne samostalan život.
„Još je Dostojevski u jednom svom romanu napisao: ‘Čovek bez svog stana je čovek bez sopstvene psihologije’. Mi bismo danas rekli - bez svog identiteta. Te osobe gube i samopoštovanje, a ono je veoma bitno. Nije dovoljno da čovek bude samo profesionalno i društveno uspešan. Ako zavisi od dobre volje drugih ljudi, čak i kad su to njegovi roditelji, to ga gura u jednu pomalo infantilnu situaciju - da sa 30 ili 40 godina i dalje živi kao ‘podstanar’“, izjavio je Trebješanin.

Kulturolog  Zorica Tomić upozorava da „račun devedesetih stiže na naplatu“. Društveni sistem je poremećen, a porodica kao institucija pretrpela žestoke udarce. Mladi imaju pogrešan doživljaj realnosti.


Posle ponovne spoznaje, čini mi se sve veće pojave ovog tako reći “problema”, ponovo me tera na dublje razmišljanje o svojoj budućnosti. Mlada populacija sve češće govori kako ne zna čta će posle fakulteta (akcenat dajem na tu grupu mladih ljudi,akademaca). Čini mi se da je sve veći broj mladih ljudi koje posle dugog vremena provedenog u školskim klupama želi malo odmora od svega. Mnogi nam govore da je tu najveći problem. Da znamo mi svi da učenje nikada ne prestaje, ali svi vape za još malo odmora, provoda, dužeg spavanja i svega onoga što krasi mladalački život.

Velik broj  uspešnih ljudi i profesora govori kako treba aktivno da tražimo posao, da ne studiramo da bi studirali, da u toku studiranja činimo sve kako bi se približili nekim poslovnim krugovima, da budemo na oku poslovnim ljudima, da volontiramo, stičemo nova iskustva.
Sve je to lepo i korisno ali čini mi se i pomalo neizvodljivo, neko i uspe u tome, ali većina ne. Većina je prebukirana obavezama na fakultetima,… vežbe, predavanja, seminari, testovi, kolokvijumi, ispiti i mnogi drugi vidovi nastavnih obaveza koji iziskuju dosta vremena i truda.
I kome je pored svega toga, ako i ima vremena, da pokušava i obilazi svakojake aktivnosti u vezi traženja posla.

 

Samo najhrabrijima i najupornijima. "Najjači opstaju, a najpametniji napreduju!"

      
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu